Hrvatska stranka prava 1861.

< lipanj, 2009  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
pravaštvo i pravaška ideologija

Bog i Hrvati!
Image and video hosting by TinyPic
dr. Ante Starčević

Image and video hosting by TinyPic
dr. Eugen Kvaternik

Image and video hosting by TinyPic
Josip Frank

Image and video hosting by TinyPic
Milan Šufflay

Image and video hosting by TinyPic
A.G. Matoš

Image and video hosting by TinyPic
Eugen Kumičić

Image and video hosting by TinyPic
dr. Matko Laginja

Image and video hosting by TinyPic
S.S. Kranjčević

Image and video hosting by TinyPic
Ante Paradžik

Image and video hosting by TinyPic
Blaž Kraljević

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Linkovi
Mediji
Dnevnik.hr
Monitor.hr
Večernji list
Jutarnji.hr
Vjesnik
Net.hr

Politička stranka
HSP 1861.

Blogovi
Blog.hr
Pravaš
Crni Blog komunizma
Panonija
Klub "Pravaši"
Mihael Budrović
Politika.com
45lines
HSP-blog
Angelium
Ciciban
Zoompolitikon
Tragična misao
politikahr
Crosirmium

Forumi
Forum HSP 1861.
Forum BBB

e-mail
hsp1861@net.hr

Za dom spremni!
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

08.06.2009., ponedjeljak

PROPAST! 31.05.1993.-31.05.2009.

Image and video hosting by TinyPic

Dana 31. svibnja 2009. završila je oportunistička karijera čaprazlijskog makijavelista, točno sa 16 godina zakašnjenja, naime, točno na ovaj dan 1993. je pravaška većina u Središnjem odboru Hrvatske stranke prava na svom plenumu odbila manjinsku frakciju pučista (ubačenih agenata HDZ-a) za sazivanjem izvanrednog sabora stranke, i to je Središnji odbor u roku od mjesec dana izglasovao takvu demokratsku odluku po drugi puta, a Anto Đapić je mjesec dana nakon poraza isključen iz članstva Hrvatske stranke prava, i takvu je legalnu i legitimnu odluku potvrdio redovni 2. sabor Hrvatske stranke prava, održan u veljači 1995. godine.

U svakoj demokratskoj i pravno uređenoj državi, to bi bio kraj karijere jednog tipa oportunista kakvog je Otac domovine i osnivač pravaške ideologije dr. Ante Starčević opisao kao onu osobu koja u mutnome pokušava ribu loviti, kao sluga režimu.

Anto Đapić je zaista bio 'Slavoserb' ili sluga režima koji je u mutnome ribu lovio, koji je bio na vezi s udbaškom komunističkom tajnom službom, tako i sa njenom filijalom u Hrvatskoj koju je vodio udbaški capo di tutto capi Josip Manolić, po volji Franje Tuđmana. Zaista je Anto Đapić bio Tuđmanov agent-provokator u Hrvatskoj stranci prava, ubačen kao Trojanski konj, što je lažni magistar manifestirao u Uredu predsjednika Republike kada je svom zaštitniku Franji Tuđmanu rekao: predsjedniče, ja ću biti Vaš Trojanski konj u oporbi! (Transkript razgovora iz1996. godine, objavljen u Feral Tribuneu).

Kada Đapiću nije uspjelo partizanskim metodama preuzeti vlast u oporbenoj Hrvatskoj stranci prava, izdašno mu je u rušenju predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage pomagao nekadašnji partizanski major i politkomesar Franjo Tuđman, najmlađi Titov general JNA u jugoslavenskom generalštabu JNA u Beogradu.

Kako je većina predstavnika Hrvatske stranke prava odbila 1993. prijedlog smjene Dobroslava Parage, poziv za smjenom sa položaja predsjednika stranke HSP, uslijedio je formalno od predsjednika vlade RH, Nikice Valentića (HDZ), dana 1. lipnja 1993. godine. Podsjećamo, g. Dobroslav Paraga je za predsjednika HSP-a aklamacijom izabrao plenum (izborna skupština) na 1. saboru Hrvatske stranke prava 1991. godine, kada je Anto Đapić od toga istog plenuma izabran kao član Predsjedništva HSP-a.

Anto Đapić koristio se svim mogućim nedemokratskim metodama, počevši od toga da je protustatutarno sazivao ilegalnu „izvanrednu konvenciju HSP“, dok konvencija kao institut nije u statutu HSP-a iz 1991. bila predviđena, isto kao što nije bilo predviđeno da član Predsjedništva može sazivati stranački sabor, jer to je mogao samo predsjednik stranke i dopredsjednik, a dopredsjednik Ante Paradžik bio je mrtav, ubijen po Tuđmanovim i Manolićevim udbaškim eskadronima smrti. Anto Đapić nikada nije bio dopredsjednik HSP-a.

Da apsurd bude veći, Anto Đapić doslovno nikada nije bio predsjednik HSP-a, osim po sili Tuđmanova režima koji ga je 28. rujna 1993. instalirao kao svoju marionetu na taj položaj, sa ciljem da se HSP ocrni i dobije etiketu neofašističke i antisemitske stranke, da se tu tradicionalnu konzervativnu stranku hrvatske desnice uništi kao jedinog ozbiljnog konkurenta HDZ-a devedesetih godina, da se uništi hrvatsko državno pravo koje je HSP branio, i da se eliminira jedinog istinskog oponenta šefu države Franji Tuđmanu – gospodina Dobroslava Paragu, predsjednika Hrvatske stranke prava koji je to po sili hrvatskog ustava i zakona, i statutu HSP-a, i dan danas, i koji je HSP i uveo 1992. u hrvatski parlament!

Medijska javnost, glavni urednici main-stream medija u Hrvatskoj, kako vidimo, redom titoisti, isto kao i predsjednici parlamentarnih stranaka i njihova vodstva, objeručke su prihvatili dokazanu činjenicu što je autoritarni šef Republike Hrvatske Franjo Tuđman doslovno oteo jednu parlamentarnu stranku, HSP, i dao je u ruke na zlouporabu jednom Đapiću! Zašto ne kad je HSP pod Paragom bio ne samo jedina istinska demokratska stranka, nego i jedina anti-komunistička stranka koja je pet godina prije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe osudila komunističke zločine koje su Tito i njegova banda počinili na području Hrvatske i diljem bivše tamnice naroda Jugoslavije! Pet godine prije nego li je Vijeće Europe 1996. prvi puta jednom rezolucijom osudilo komunističku diktaturu i teror!

Predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga je u Hrvatskom saboru (tada zvan Sabor Republike Hrvatske) držao 1992./1993. hvalevrijedne i najbolje govore na temu ljudskih prava, komunističkih zločina, demokracije i nacionalne i građanskih sloboda.

Predsjednik HSP-a D. Paraga, ne samo da je branio dignitet Hrvatske stranke prava, njena načela i njene ljude, pravaše, članove i dužnosnike stranke od silnih i monstruoznih kleveta koje su stizale od Tuđmanova režima, ne samo na njegov račun, nego u biti na račun cijelog hrvatskog naroda, jer laž o Dobroslavu Paragi je laž o Hrvatskoj, napad na HSP bio je napad na Hrvatsku koju je HSP branio protiv velikosrpskog agresora do posljednje kapi krv, do posljednjeg metka, do posljednjeg daha, a HOS je najsjajnija pravaška organizacija koje je ikada nastala u krilu Hrvatske stranke prava, i u modernoj hrvatskoj povijesti – na čast i diku hrvatskog političkog naroda i slobodoljubivoga svijeta!

Paraga je branio HOS i HSP ne samo u američkom Kongresu kada su od strane Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića stizale monstruozne klevete da se navodno radi o hrvatskim neofašistima, nego i od monstruoznih optužbi notornog lažljivca Josipa Manolića koje je ovaj 2006. godine iznio kao svjedok optužbe tužiteljstva haaškoga suda ICTY, da je HOS navodno jedna „nacistička zločinačka organizacija“. HOS je najelitnija organizacija u modernoj hrvatskoj povijesti, uvijek vjerna svome narodu, a Manolić je veleizdajnik Republike Hrvatske i izrod hrvatskog naroda, proistekao iz zaista zločinačke organizacije – Komunističke partije Jugoslavije i terorističke organizacije SKOJ !!!

Dok je Dobroslav Paraga, predsjednik Hvratske stranke prava 1861. (HSP 1861.) , branio dignitet bojovnika HOS-a, Đapić je slavnu uspomenu na HOS vukao po blatu, sa simbolima HOS-a strašio Srbe u Podunavlju i ljevičare u Rijeci1998-1999. godine, paradirao u replici ustaške odore po Zagrebu, davao godinama, cijelo jedno desetljeće antisemitske izjave, i svi sa političke scene u Hrvatskoj, manje više, sve bivši i korumpirani komunisiti i udbaši, družili su se sa Đapićem, ulazili u koalicije s otetom Hrvatskom strankom prava, i time pridonosili uništavanju demokratskog i pravnog poretka Republike Hrvatske, zajedno s novinarima i urednicima medija koji su tom manijakalnom samodopadnom i korumpiranom Herostratu davali medijsku platformu za promociju u hrvatskoj javnosti; podsjećamo da je Đapić kao stanovnik Osijeka bio 1991. potpuno nepoznat osječkoj javnosti, i da je u vrijeme najžešće velikosrpske agresije na RH i grad Osijek dezertirao iz Osijeka, i tajna služba ga je plasirala kao svog doušnika u Zagrebu, u Hrvatskoj stranci prava. Ante Paradžik bio je prvi koji je Đapića identificirao kao takvoga i njegovo je mišljenje bilo da ga se treba iz stranke udaljiti.

Koliki ugled Đapić ima svjedoči činjenica da je propao na lokalnim izborima u osječkoj mjesnoj zajednici Retfali, gdje je inače stanovao od djetinjstva i da sa HSP-om nikada ne bi prelazio izborni prag da Franjo Tuđman nije za svog doušnika dao krivotvoriti izbore, pa je Đapić sa 5,01% glasova ušao 1997. u Hrvatski sabor.

Danas se USKOK bavi Đapićem, tom zasluženom političkom mrtvacu i lažnom magistru koji je sanjao postati doktor znanosti jer se uživio u ulogu ustaškog poglavnika dr. Ante Pavelića čiji je režim hvalio, posebno otkad ga je Franjo Tuđman instalirao na čelo HSP-a, a da ne govorimo o Đapićevim provokacijama kada je mjerio visinu kukuruza, pozdravljajući fašističkim pozdravom dizanjem desne ruke uvis kako bi namjerno ocrnio HSP i uništio pravašku misao koja sa fašizmom ima veze kao blažena časna sestra Majka Tereza. (Vidi pisanje The New York Timesa iz 1997.)

Anto Đapić jedan je od najkorumpiranijih bivših političara i javnih dužnosnika u Hrvatskoj, a korumpiraniji od su jedino njegovi zaštitnici, pa ćemo ih nabrojati, barem one najvažnije: pokojni predsjednik RH Franjo Tuđman, Josip Manolić, pokojni šef SDP-a i premijer Ivica Račan, i Ingrid Antičević – Marinović, bivša ministrica pravosuđa, premijer Ivo Sanader, pokojni predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić, Vladimir Šeks te svi premijeri RH iz devedesetih i ministri pravosuđa, svi članovi Upravnog suda RH i Ustavnog suda RH, izuzev suca u mirovini, časnog Zdravka Bartovčaka, svi glavni državni odvjetnici RH iz devedesetih i njihovi nasljednici, uključujući aktualnog Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, i neki novinari i urednici koji su svi zajedno držali Đapiću svijeću.

Ugledni kolumnist Slobodne Dalmacije Danko Plevnik izvrsno i točno je opisao hrvatsku političku balkansku elitu da je zahvaćena virusom zvan

đ a p i ć i t i s,


što je sinonim i za pljačku i sve vrste lopovluka i nepodopština u Republici Hrvatskoj.

Kako „revolucija“ ždere vlastitu djecu, tako su svi Đapićevi suradnici u otetom HSP-u, koji su podržali nepravdu, nepoštenje i protuustavne i protuzakonite akte koji proizlaze iz otimanja HSP-a godine 1993., postali u očima toga pravaškog Jude izdajnici, samo on je ostao navodno ispravan i dosljedan – ali u protupravaškim i protuhrvatskim činima i kaznenim djelima!

Tko drugome jamu kopa, sam u nju pada!

Konačnim porazom na lokalnim izborima bivši osječki gradonačelnik Anto Đapić doživio je svoj konačni slom, totalni poraz, iako u jednoj guberniji i despociji kakva je Republika Hrvatska nikada čovjek ne može biti siguran hoće li i najveći kriminalci postati opet ugledni građani i državni dužnosnici i javni službenici. Stoga nikad ne reci nikad, ali u nadi je spas da bi to bio konačni slom Ante Đapića –čije je ime postalo sinonim za najveći oportunizam nakon Ivice Račana i Stipe Mesića!



- 03:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.06.2009., ponedjeljak

Članstvo u HSP 1861.

Image and video hosting by TinyPic

Pozivamo sve koji su zainteresirani za članstvo u HSP 1861. da popunjenu pristupnicu HSP 1861. pošalju na adresu:
HSP 1861.
Šenoina 13,
10.000 Zagreb


Svoje upite možete poslati i na mailove:
hsp1861@net.hr
clanstvohsp1861@gmail.com


Slavoserb Anto Đapić odveo je HSP (koju je ukrao uz pomoć Franje Tuđmana i HDZ-a od njezinog legitimnog predsjednika Dobroslava Parage) u propast.

HSP 1861. na čelu sa Dobroslavom Paragom je jedina prava pravaška stranka koja slijedi put Oca domovine dr. Ante Starčevića i kroz HSP 1861. se jedino može boriti protiv Đapića i svih onih koji mu krozu članstvo u ukradenoj HSP daju legitimitet.

VRIJEME JE - USUDITE SE MISLITI!

- 15:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.05.2009., srijeda

Klub "Pravaši" poziva na skup

Image and video hosting by TinyPic

Klub "Pravaši" jest zamišljeno kao mjesto gdje će se okupljati pravaško bilo, bez obzira na stranački predznak kojega pravaši nose. U ovo tumorno vrijeme kada je nekoć ponosita Stranka prava zarobljena u kandžama lažnih pravaša, Folnegovićevih sljednika, kada je SP na umoru, a pravaško tijelo raseljeno na sve strane želimo raditi naostvarenju svima nama zajedničkog cilja - povratka SP u ruke istinskih pravaša. Svima nama koji osjećamo pravaški poziv, i koji za sebe tvrdimo kako jesmo pravaškoga kova valja na prvome mjestu biti zadaća i cilj: raditi na putu kojega su utkali Ante Starčević - Otac domovine i Eugen Kvaternik - pravaški revolucionar.

Nema kompromisa sa onima koji rade na uštrab svih nas, koji su rušili ili svih ovih godina ruše dignitet teško izborene (iako krnje) Domovine, nema oprosta za one koji su u svojim egocentričnim pobudama digli oštricu mača na našu braću u otudjenoj Bosni i Hercegovini.

Može tko god želi za sebe na sva usta tvrditi kako je on istinski pravaš, to je nj demokratsko pravo, nu pravaša čine djela ne riječi.

Ovo nije idolpoklonstvo spram stranačkih čelnika bilo koje pravaške stranke, od nikoga se neće raditi "svete krave", nas zanima samo istina i rad.

Klub "Pravaši" će raditi na tragu pravaških intelektualaca s početka 20-tih godina prošloga stoljeća kada su se u sličnim, ukoliko ne i u težim okolnostima okupljali u klubu i organizirali skupove, čitaonice, bavili se izdavanjem publicističkih uradaka, i t. d.

Vrijeme je da se počne razmišljati i krene raditi (činiti).

Klub "Pravaši" - drugi skup - 23. svibnja 2009. godine - 11 sati - caffe bar Potepuh, Opatovina bb, Zagreb

Kontakt: 0955395652

pravasi@net.hr


Nije važno NAZIVATI se pravašem, već BITI pravašem!

Bog i Hrvati!


- 01:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.04.2009., četvrtak

KAKO JE HDZ 20 GODINA PRIKRIVAO ZLOČINE KOMUNIZMA A SADA IH NAJEDANPUT «RAZOTKRIVA» PRED LOKALNE IZBORE!

Image and video hosting by TinyPic

Uzalud su bila sva nastojanja Hrvatske stranke prava odnosno HSP 1861. koja je od samih početaka višestranačja u lipnju 1990. godine zahtjevala dekomunizaciju hrvatske države i društva i zbog njezinog izostanka i formalno raskinula kratkotrajnu i neželjenu predizbornu koaliciju sa Tuđmanovim HDZ baš na pitanju sudskog procesuiranja zločina komunizma i privođenju pravdi glavnih protagonista jugoslavenske Udbe na tlu Hrvatske. Nakon preuzimanja vlasti, Tuđman je imenovao kao svoje prve suradnike, premijere i ministre u vladi zloglasne udbaške tamničare koljače i progonitelje svega što je bilo hrvatsko. Uostalom, takav je bio i Tuđman sam pa je to i bio razlog da je HSP 1990. godine raskinula bilo kakvu daljnju suradnju sa zločinačkom organizacijom kakvom se pokazao HDZ.

HSP je ustrajno sve do svojeg nasilnog obezglavljivanja 1993. godine zahtjevao a HSP 1861. od 1995. godine nastavio sa zahtjevima prema hrvatskoj vladi i internacionalizacijom da se zločini i simbolika komunizma jednom za svagda procesuiraju i maknu iz javne upotrebe a da se počinitelji komunističkih ratnih zločina sudski progone i kazne. Tu djelatnost sa velikim žarom promovira 2004. godine utemeljeni Hrvatski centar za istraživanje zločna komunizma.

Neki u vladajućoj stranci « sjetili » su se baš uoči lokalnih izbora u nedostatku vlastite vjerodostojnosti prisvojiti tuđe političke zahtjeve i inicijative potpuno prešućujući otkada datiraju i od koga su bili davno istaknuti ti opravdani zahtjevi u interesu najšire demokratske i međunarodne javnosti. Stoga, ponajprije radi objektivne istine donosimo jedan kratki podsjetnik na te inicijative koje su prešućene i zanemarene kako bi sve ostalo po starom a kada ustreba uzeti će ih vladajući ne radi stvarnog rašćišćavanja sa odgovornima za strašne pokolje iz 1945. godine i pokretanja sudske istrage radi utvrđivanja pojedinačne krivnje, već isključivo radi obmanjivanja javnosti i pridobivanja nezasluženih glasova na predstojećim lokalnim izborima 2009. godine.

Vjesnik: 16. 5. 2000.
Paraga traži preimenovanje zagrebačkog Trga maršala Tita
ZAGREB, 15. svibnja – Izaslanstvo Hrvatske stranke prava (HSP) 1861 na čelu s predsjednikom stranke Dobroslavom Paragom, na konferenciji za novinare u ponedjeljak na zagrebačkome Trgu maršala Tita istaknulo je zahtjev za preimenovanjem toga trga koji, smatra Paraga, nosi ime »jugoslavenskoga diktatora, komunističkoga tiranina i zločinca«.
Predsjednik HSP 1861 nedopustivim je ocijenio prijedlog da zagrebačka Skupština Trgu hrvatskih velikana vrati ime Trga žrtava fašizma, a da s druge strane jedan od najljepših zagrebačkih trgova »grdi imenom jednoga od najokrutnijih diktatora 20. stoljeća pod izgovorom zasluga Hrvatske u antifašističkoj borbi«.
Ističući da ne opravdava ustaške zločine iz vremena NDH, Dobroslav Paraga je ustvrdio da je komunistička vlast pogubila »barem pet puta više ljudi od ustaša«, posebno istaknuvši masovna pogubljenja desetak tisuća Zagrepčana bez sudskih postupaka nakon ulaska partizana u Zagreb u svibnju 1945. godine »Svi ti zločini odobreni su i "amenovani" u tadašnjemu Centralnom komitetu KPJ na čelu s Josipom Brozom Titom«, dodao je Paraga.
»Ako zagrebačka Skupština vrati ime Trg žrtava fašizma, a ne skine sramotu s ovoga trga i ne proglasi ga Trgom žrtava komunizma, vijećnici će izdati svoj grad, njegovu povijest i njegove sadašnje i buduće naraštaje«, ocijenio je Dobroslav Paraga. (Hina)

Vjesnik: 03. 11. 2001.
Paraga predlaže osnivanje ureda za ispitivanje zločina komunizma
Provjeru bi trebali proći predsjednici Republike, Vlade i Sabora, ministri, saborski zastupnici, članovi Vrhovnog i Ustavnog suda, državni odvjetnici, direktori HRT-a i Hine te članovi Savjeta Hrvatske narodne banke, drži Paraga

ZAGREB, 2. studenog - Hrvatska stranka prava 1861 nedavno je podnijela Vladi i Hrvatskorn saboru inicijativu za osnivanje ureda za ispitivanje zločina komunizma. Kako je u petak na konferenciji za novinare rekao predsjednik stranke Dobroslav Paraga, radi moralne obnove hrvatskog društva iz državnih službi treba udaljiti sve koji su organiizirali i vodili montirane političke procese ili surađivali s tajnom policijom.

“Provjeru bi trebali proći predsjednici Republike, Vlade i Sabora, ministri, saborski zastupnici, članovi Vrhovnog i Ustavnog suda, državni odvjetnici, direktori HRT-a i Hine te članovi Savjeta Hrvatske narodne banke. Mnogi nositelji represije koji su gazili ljudska prava su i danas u politici, sudstvu i tajnim službama te svojim djelovanjem nanose štetu razvoju demokracije u Hrvatskoj”, rekao je Paraga.

Paraga je iznio i pojedinosti prijedloga izmjene Zakona o kaznenom postupku koji je HSP 1861 podnio Saboru nakon nedavnog sukoba MUP-a i Državnog odvjetništva u vezi s istragom o financijskoj pronevjeri PDV-a. Njime se predlaže da Državno odvjetništvo surađuje sa MUP-om tokom istrage i pri podnošenju kaznene prijave, te da bude obaviješteno o nečijem uhićenju.

Komentirajuei polaganje vijenaca Vlade, Sabora i Ureda Predsjednika na grob Franje Tuđmana na dan Svih svetih, Paraga je rekao da se time, unatoč izjavama o detuđmanizaciji, stvara kult njegove ličnosti, što je anakronizam i protivno razvoju demokracije.

Vjesnik: 30. 11. 2001.
Paraga: Kazne za pokolje Hrvata u Sloveniji
ZAGREB, 29. studenoga - U povodu Vladine najave da će biti procesuirani ratni zločini počinjeni neposredno nakon II. svjetskog rata Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861, održao je u četvrtak konferenciju za novinare na kojoj su gostovali slovenski istraživači partizanskih ratnih zločina, Stanko Novak i Dragutin Šafarić. Paraga je rekao kako njegova stranka želi da odgovorni za pokolje Hrvata u Sloveniji 1945., koji su još živi, budu primjereno kažnjeni, jer ratni zločin nikad ne zastarijeva. Predsjednik HSP 1861 je najavio i inicijativu svoje stranke da se tijela svih pogubljenih vojnika NDH i civila, koja se nalaze u slovenskim masovnim grobnicama, prenesu u Hrvatsku i dostojanstveno pokopaju. Stanko Novak, dugogodišnji istraživač partizanskih ratnih zločina, govorio je o 200 dosad službeno neistraženih jama u dolini Sveti Janez u blizini Slovenskih Konjica. Novak - koji tvrdi da ga slovenske vlasti sustavno maltretiraju zbog upornog inzistiranja da se otkrije istina o slovenskim stratištima - kaže da su te jame, njih 200, zapravo bivši rudnici crnog ugljena i srebra u kojima su kosti desetak tisuća Hrvata, ponajviše djece, te Nijemaca i Kozaka.

Vjesnik: 28. 07. 2004.
TUĐMANU NIJE MJESTO NA MARKOVOM TRGU
(…)Hrvatska javnost uopće nije obaviještena, premda su neke hrvatske parlamentarne stranke tomu događaju nazočile, da je parlamentarna većina u Europskom parlamentu, grupa europskih konzervativnih stranaka, donijela na svojem Kongresu Europske narodne stranke od 4. do 5. veljače ove, 2004. godine proglas pod nazivom «Osuda totalitarnog komunizma» Tom rezolucijom europski demokrati urbi et orbi poručuju članicama Europske Unije i svijetu da je svaka bivša europska komunistička zemlja, uključujući i Hrvatsku, dužna «osudit zločine komunizma», «uzeti u zaštitu žrtve komunizma», da svaka bivša komunistička zemlja u Europi osnuje «državni ured za dokumentiranje zločina komunizma», «da se osnuje muzej o totalitarnom komunizmu», «da se ukinu trgovi, avenije i ulice koje nose nazive komunističkih zločinaca, i da se u svakom glavnom gradu bivše komunističke republike imenuje «Trg žrtava komunizma». Podsjećam da je prije četiri godine, u svibnju 2000. godine, Hrvatska stranka prava 1861. pokrenula inicijativu da se jedan od reprezentativnih zagrebačkih trgova imenuje i trgom žrtava komunizma i da se Josipu Brozu Titu, komunističkom tiraninu, jugoslavenskom diktatoru koji je nad hrvatskim narodom 1945. zapovijedio i dao počiniti genocid, da mu se oduzme titula počasnog građanina grada Zagreba i ukine naziv najljepšega zagrebačkog trga po njemu /»Trg maršala Tita»/, ali odgovora nema. (…) U svakom slučaju, Republika Hrvatska, koja teži priključenju u EU, trebala bi slijediti demokratske tradicije Europske Unije u pogledu odbacivanja naslijeđa totalitarizma i komunizma, ukinuti Trg maršala Tita, (…), ali i imenovati trg žrtava Titova komunizma na sadašnjem Trgu maršala Tita ili na nekom drugom primjerenom mjestu u središtu Zagreba.» («Vjesnik », 28.7.2004. «Tuđmanu nije mjesto na Markovu trgu», predsjednik HSP 1861.)



- 01:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.04.2009., srijeda

148 godina Stranke prava

Image and video hosting by TinyPic

Stranka prava utemeljena je 15. travnja 1861. godine na temelju prijedloga Zakonskog članka dr. Eugena Kvaternika, zastupnika kotara ribničkog, Saboru Trojedne kraljevine Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske o uređenju međunarodnih odnošaja naspram Krune i kraljevine Ugarske te austrijskog carstva. Na velikom Saboru 1861.g. iako najmanja, grupa pravaša okupljena oko Kvaternika iznijela je najradikalniji program u kojem se zahtjeva da Hrvatska nema izravne odnose ni s Austrijom, ni s Ugarskom, nego da na temelju svojih povijesnih i narodnih prava bude neovisna država. Zakonski članak oduševio je dr. Antu Starčevića i Petra Vrdoljaka koji su za njega glasovali i ujedno predložili dr. Eugenu Kvaterniku da pokrenu postupak za osnivanje Stranke (hrvatskog državnog) prava, sa čime se dr. Eugen Kvaternik i skupina njegovih istomišljenika složila. Utemeljiteljski skup održan je istog nadnevka i za predsjednika stranke izabran je dr. Ante Starčević. Stranka hrvatskog državnog prava ušla je u povijest kao Stranka prava.

HSP 1861. na čelu sa Dobroslavom Paragom kao jedina istinska nasljednica nauka Oca domovine podsjeća na taj dan i objavljujemo putokaz za život Hrvata, kako su ga nazivali već Starčevićevi suvremenici, a ne klasičan politički program. Starčević, poput engleskog Sokrata sir Thomasa Moora, ostavlja svoj politički i duhovni testament za sva vremena i sve naraštaje hrvatskog naroda slijedećim stavovima:

1. Strah i plaća, te dvie staze, koje vode k srdcu ljudskomu, niti su stalne ni vriedne za dobru stvar, ni u vlasti Stranke prava. S toga ovoj stranki ne ostaje nego raditi upućivanjem, podučavanjem.

2. Narod hrvatski, u duhovnim obrazovanju bilo zanemaren, bilo pokvaren, bilo zasukan, najvećima drži do dobra tjelesnoga. Tu treba narod naučiti, da se do tjelesnoga dobra ne dolazi van kroz dobro duhovno, kroz slobodu i prosvjetljenje.

3. Priprava k slobodi i prosvjetljenju jest: radnja, štednja i sloga.

4. Za ganuti narod na radnju i štednju, u današnjim okolnostima, hoće se uztrpljenja u naučanju, dobra izgleda, i nada sve izkustvenih dokaza, spojenih s naučenjem.

5. Za sklonuti narod na slogu, treba mu pokazati na složnu i nesložnu obitelj, zadrugu, obćinu. To on sve razumi. Kada se tu osvjedoči o blagoslovu sloge i prokletstvu nesloge, valja ga uputiti, da narod naprama narodu stoji u veliko, kako u malo obitelj napram obiteli, i t. d. Napokon, predočiti mu iz poviesti i života veličanstveno složnih i nesreću nesložnih naroda.

6. Siromaštvo i progonstvo zasadiše u srdcu naroda zloću, po kojoj se jedni vesele nad nesrećom drugih, ili barem ne mare za nevolju drugih. To se zlo ne da drugčije izkorieniti, već učeć riečju i primjerima, da se sreća i nesreća jednoga sina domovine od dana do dana pruža i na sve ostale, i zato da svako domaće zlo ticalo se ono neposredno koga mu drago, svatko ima smatrati za svoje osobno dobro.

7. Narod hrvatski, toliko vjekova varan i trven, izgubio je vjeru u sve one, koji jesu ili se drže nad njim. Stranka prava ima nada sve svojim ponašanjem razložnu vjeru u narodu probuditi i na pravo mjesto dovesti.

8. Seljačtvo i najniže gradjanstvo na jednoj, a svi ostali staleži na drugoj strani, u Hrvatskoj su dva neprijateljna življa. Nijedan taj živalj o sebi ne može ništa; oba složna svemoguća su. Stranka će prava sljubiti i ta dva velika življa i njihove sve diele, ako se svojski zauzme, da, odbaciv iz svih staleža nečiste ljude, iz pravih muževa svih staleža splete jedan vienac za slavu, složi jednu vojsku prosvjetljenja i napredka za obranu domovine.

9. U nardou hrvatskom, u cjelosti, ima srdca neraztrovana i uma nesmućena, ter s toga moći je ovaj narod iskrenim i ljubeznim podučavanjem na dobor ganuti.

10. Pravica i nepodmitljivost, to su najače poluge u narodu hrvatskom.

11. Uz pravicu i nepodmitljivost, u narodu hrvatskom najvećma vriedi uljudnost, iskrena prijaznost.

12. Stranka prava ima narodu pokazat i učitelje, i uzrok, netemeljnsot, i posljedice nauka, koji hoće da su Hrvati narod malešan i preslab. U tu svrhu služi povjestnička i po narodnosti današnja Hrvatska prispodobljena s drugim državama.

13. Stranka prava ima narod podučiti, da je vjera stvar duševnosti; da se po vjeri ne dieli nijedan narod; da vjera mora biti slobodna tako, da se ne smi nitko u ničiju dirat ni svoju drugomu namećati; da narod, različan vjerom nu jedan narodnošću i domovinom, ima biti jedan i u sreći i slobodi, i da dosadanja te struke nesloga u Hrvatskoj dobro služi samo neprijateljima.

14. Tko je na mjestu da može narodu koristiti, neka to mjesto hotice ne pušća, osim za drugo još pogodnije. Drugačije dobra stvar izgubila bi jednoga radnika, a namjetso njega dobila bi neprijatljea svojega.

15. Drugovati, razgovarati se s ljudi neizgubljenim, dobro je svagdje, a gdje narod čita malo, ili ne čita nimalo, ono je upravo potrebno.

16. U pogledu drugovanja budi sveto načelo: viši time što druguje s nižim, uzvisuje sebe i pokazuje svoju plemenitost.

17. Buduć je ljudi lakoumnih, prevrtljivih i naručenih, ne ima se bez dovoljno dokaza vjerovati ni povjerenje davati.

18. Ljude, koji traže samo svoju korist ili razkoš, pod ništo ne primati u stranku i za ništo ne zanašati se za njih, osim ako je temeljita nada, da će se popraviti, i ako svojski o tome rade, bez da su budi čim osim osvjedočenja na to primorani. Ovakovi ne samo nisu za pravu radnju, ne samo da ne mogu koristiti dobroj stvari, nego će je svakomu za svaku plaću izdati.

19. Poznati ljude do kojih puk drži, i uzroke s kojih drži. Ako je uzrokom bogatstvo ili vlast ili to oboje, za one ljude ne treba brinuti se; nu ne valja ni odbijati ih, osim ako ne imaju drugu vriednost. Puk za njih iskreno ne mari; u potaji mrzi njih i one, koji su s njima, te će ih prvom zgodom ostaviti, pače i udariti će proti njima.

20. S ljudima, do kojih puk drži poradi njihove pravice, krjeposti, pameti, s takvim treba drugovati, te ih upućivati.

21. Protivnicima ne kazivati o svojoj težnji i radnji ni istinu ni neistinu. Ova je nedostojna i valjanih muževa i vriedne stranke, a ona škodi kod zlih ljudi, težnju i radnju stranke dokriva njezin program.

22. Ne vikati, ne groziti se. To je i proti ugladjenosti i proti napredovanju dobre stvari. Time se neprijatelji opominju i razjaruju, te prieče dobra djela.

23. Ne okrivljavati ljude kao takove, ili ljude vlade, nego sve pripisivati sustavu, i onim, koji su ga uveli ili ga brane.

24. Narodu ništa ne obećavati, dok mu ne možeš dati, i opominjati ga, neka pazi na one, koji mu obećavaju.

25. Narod uputiti, neka se u svojim stvarima ne zanaša za pojedine ljude, neka se od pojedinih ljudi ničemu ne nada, nego neka sam upravlja svoje velike stvari, i neka nastoji, da uzmogne on sam sebi davati.

26. Svakom prilikom nastojati iz rieči, djela i naravi stvari poznati te narodu odkriti svoje domaće i izvanjske prijatelje i neprijatelje, i obojih težnje i sredstva.

27. Narod uputiti, da mu nikakav sabor ne može pomoći, dok tudjinci ne opaze, da je narod složan s onim zastupnicima u saboru, koji rade o sreći narodu.

28. Svaki član Stranke prava ima nastojati, da se usavrši u kojoj struki državna života. Ako kojemu to nije moguće, on neka gleda poznati mane, težkoće i želje kojega staleža, te način, kojim bi im se dalo pomoći.

29. Dobro ponašanje, triezno življenje, medjusobno prijateljstvo, razločno štovanje, razumna priklonost naprama vriednim i poštenim osobama, to su biljegi, po kojima se trebaju odlikovati članovi Stranke prava.

30. Koji član Stranke prava podpuno prouči i upotrebi ovaj obćeniti naputak, on će u preriedkim slučajevima trebati naputak o pojedinostima


Svim katolicima i kršćanima, svojim članovima, njihovim obiteljima i prijateljima HSP 1861. želi sretan Uskrs, nadu i ohrabrenje za nastavak borbe za bolju i pravedniju Hrvatsku svih ljudi dobre volje.

Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!

Za dom spremni!



- 21:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.04.2009., utorak

Pravaški skup

Image and video hosting by TinyPic

Braćo i sestre pravaši,

VRIJEME JE - USUDITE SE MISLITI.
Mi, koji težimo ka svojevrsnoj pravaškoj obnovi, sjedinjenju misli i djelovanja, trebamo raditi na tome da ojačamo i prekinemo ovaj pasivizam koji bdije punih 14 godina na hrvatskim narodom, od kako je magistar uz pomoć svojih nalogodavaca otudjio Stranku prava.

Pitate gdje je HSP 1861.? Istina, nije "nas" bilo, nu mi smo uvijek bili tu, i biti ćemo. Sada je vrijeme da se krene črvstim koracima naprijed, koliko god da nas ima, odnosno koliko god da će nas biti, ali to je "5 pravih".

Sada je vrijeme pokore, i prmišljanja o žrtvi našega Spasitelja, promišljanju o žrtvi nas samih, žrtvi koju valja prinijeti, iztrpiti, proći kako bi tom žrtvom ojačali sebe i svoj duh. I iz toga razloga, a i gore navedenih riječi dan ili dva poslije uskrsnoga tjedna organizirati ćemo PRAVAŠKI SKUP, na koji su pozvani svi ljudi "dobre volje", koji pravaški žive i snivaju. Nije važno jeste li simpatizer, član, ili tek puki znatiželjnik, bez obzira na starosnu dob, spol ili vaše vjersko uvjerenje svi ste pozvani.

Skup, odnosno sastanak jest zamišljen kao svojevrstna tribina (op.a. ne mislim na vizualnu karakteristiku) na kojoj ćemo raspravljati o tome kako i što dalje, na kojoj ćemo dogovoriti stvari vezane uz neke novine na kojima radimo, i ine stvari. Biti će prisutni i stranački dužnosnici HSP 1861.

Napomena: sastanak nije nikakovo vrbovanje za HSP 1861. (s čime bi nas poneki mogli provocirati i stigmatizirati), već čisto dobronamjeran susret pravaša.

Vrijeme sastanka: 15. 04. 2009. sa početkom u 12 sati

Mjesto sastanka: Zagreb, Slovenska 21 - prostorije HVIDR-e

Kontakt: pravasi@net.hr


Bog i Hrvati, Hrvatska Hrvatom!
Za dom spremni!
- 22:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.12.2008., srijeda

Čestit Božić i Sretna Nova godina

Image and video hosting by TinyPic

Poštovane Hrvatice i Hrvati, kršćani, vjernici Evanđelja o Isusu Kristu, primite od istinskih pravaša iz naše stranke srdačne čestitke za Božić, i želje za sretnom Novom godinom, koja će biti bolja onoliko koliko ćemo sami učiniti da bolja bude. Sloboda nam u trenutku krvavog raspada Jugoslavije nije došla iz Amerike nego smo se uz Božju pomoć sami, kao hrvatski narod, za nju izborili. Niti bolji život neće doći iz Europske Unije ako se sami za bolji život nećemo izboriti. Narodni suverenitet i državna nezavisnost preduvjet je za bolji život u Hrvatskoj danas-sutra. Svaki na svom području rada, vi, poštovani sugrađani u vašem području životnog rada, mi u Hrvatskoj stranci prava 1861. na području politike, doprinjet ćemo zajedničkom cilju.

Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatima!

- 14:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.12.2008., utorak

Naputak za pristaše Stranke prava

Image and video hosting by TinyPic

Naputak za pristaše stranke prava je kao nauk kako treba živjeti sastavio Otac domovine dr Ante Starčević dne 2. srpnja 1871. godine. HSP 1861. na čelu sa Dobroslavom Paragom kao jedina istinska nasljednica nauka Oca domovine podsjeća na taj putokaz za život Hrvata, kako su ga nazivali već Starčevićevi suvremenici, a ne klasičan politički program. Starčević, poput engleskog Sokrata sir Thomasa Moora, ostavlja svoj politički i duhovni testament za sva vremena i sve naraštaje hrvatskog naroda slijedećim stavovima:

da je narod hrvatski, stoljećima varan izgubio vjeru u sve one koji se drže nad njim te da Stranka prava ima nada sve svojim ponašanjem razložnu vjeru u narodu probuditi, i na pravo mjesto dovesti,

Pravica i nepodmitljivost, to su najjače poluge u narodu hrvatskom,

Stranka prava ima narod podučiti, da je vjera stvar duševnosti, da se po vjeri ne dijeli nijedan narod, da narod različan vjerom, no jedan narodnošću i domovinom, ima biti jedan i u sreći i slobodi, i da dosadašnja nesloga, dobro služi samo neprijateljima naroda,

Ljude, koji traže samo svoju korist, ili raskoš, nipošto ne primati u stranku, ovakovi ne samo nisu za pravu radnju, ne samo ne mogu koristiti dobroj stvari, nego oni će ju svakome za plaću izdati,

Narodu ništa ne obećavati, dok mu ne možeš dati i opominjati ga, neka pazi na one, koji mu obećavaju,

Svakom prilikom nastojati, iz riječi, djela i naravi stvari poznati te narodu otkriti njegove domaće i izvanjske prijatelje i neprijatelje, i obojih težnje i sredstva

Otac domovine zapisao je na koncu ovih pravaških Deset zapovijedi da "ako u vrijeme vaših praunuka u ovom narodu bude pedeset muževa, osvjedočenih o svetosti slobode i zauzetih za svoj narod - mi učinismo više nego li su svi agitatori ikada učinili."


Stranka prava držeći se strogo Naputka Oca domovine dala je niz velikih značajeva i osloboditelja za Hrvatsku državu i slobodu, ali je zato isključena silom diktata iz javnog i političkog života Republike Hrvatske. Međutim, ide vrijeme i već je tu kada će se za svakoga pitati kakav je čovjek i Hrvat ili Hrvatica bio. Stranka prava uskoro će se vratiti voljom svoga članstva i odlučnom borbom, istinoljubivošću i dosljednošću na političku arenu Hrvatske i svijeta. Oni na vlasti, koji su sudjelovali u uništenju i pokapanju u katakombe Starčevićeve stranke prava, suočiti će se uskoro sa ljudskom i Božijom Pravdom.

Živjelo jedinstvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine!

Živjela demokracija i sloboda!

Za dom spremni!

Bog i Hrvati!

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.

Image and video hosting by TinyPic
- 01:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2008., utorak

IN MEMORIAM VUKOVARSKIM BRANITELJIMA SATNIJE HOS-a

Image and video hosting by TinyPic

HOS - Hrvatske obrambene snage. Ispočetka savez za obranu Slovenije i Hrvatske od agresije velikosrpske armije. Zar je moguće da 2008.g. dragovoljci HOS-a, najhrabriji branitelji Vukovara, zbog kojih je Gianni de Michelis davao onakve otrovne odgovore Royu Gutmanu ("da ne bi tako stradao i bio toliko razrušen Vukovar, da nije bilo HOS-a koji je htio dokazati svoju hrabrost i sve je moglo biti drukčije"), nemaju pravo na istinu o sebi čak niti na nadgrobnim spomenicima.

Danas, 17 godina poslije, većina dragovoljaca HOS-a, branitelja Vukovara, ostala je bez prava i na ukop, a oni rijetki koji su ekshumirani i dovezeni na pogreb u Zagreb, pokopani su kao hrvatski vojnici, ali bez naznake da su dragovoljci HOS-a. Međutim, sa nama koji smo živi neće biti pokopana istina i legenda o nastanku HOS-a i o zaslugama njegovih dragovoljaca za obranu slobode zlatne. Već pred izbijanje rata, početkom 1991. g., tri stotine dragovoljaca HOS-a stavlja se na raspolaganje predsjedniku HSP-a kao najodlučniji i najsvjesniji dio borbene Hrvatske da odu u pomoć tada ujedinjenim snagama zapadne Alijanse za oslobađanje Kuvajta od iračke okupacije. Od te jezgre članova HSP-a formirani su i prvi dragovoljci HOS-a, koji su već od lipnja 1991. g., a neki i puno ranije, u okolici Knina, Kruševa, Liki i Krbavi, branili rodnu grudu.

HOS je nastao ne samo zbog velikosrpske agresije na Hrvatsku, nego prvenstveno kao odgovor na potpuno oklijevanje i zatvaranje očiju aktualnih hrvatskih vlasti pred realnom, ne samo opasnošću od agresije, nego i agresijom koja je već krenula, a pripremana je bila godinama ranije. Političari opozicije, a pogotovo oni na vlasti moraju se odlikovati i po tome što događaje trebaju unaprijed predvidjeti i za njih se pripremati, a ne ostaviti narod i zemlju na cjedilu.

HOS je veliko hrvatsko NE svima onima koji su oklijevali braniti Hrvatsku. Utemeljio sam sa mojim najboljim suradnicima HOS i popunio ga tisućama dragovoljaca, od kojih su najslavnije stranice ispisali u ljeto i jesen 1991.g., dragovoljci HOS-a koji su krenuli put Banije, Korduna, sjeverne i južne Dalmacije, a posebno njih sedamdesetak, koji su otišli braniti Vukovar. Koncem mjeseca rujna, neposredno nakon mučkog ubojstva i smrti prvog načelnika ratnog stožera HOS-a, neprežaljenog g. Ante Paradžika, dogovarao sam se sa više zapovjednika HOS-a o daljnjim mogućnostima djelovanja u borbama protiv srpskog agresora. U to vrijeme stigli su vapaji branitelja Vukovara koji su nas putem svojih predstavnika posjetili u Starčevićevom domu i sa mom vodili pregovore oko odlaska dragovoljaca HOS-a za obranu Vukovara. Nisu nam mogli ponuditi ništa osim - prve borbene položaje i borbe do posljednjeg čovjeka za obranu tog grada koji je bio prepušten umiranju. Prva satnija HOS-a, sastavljena od prekaljenih boraca, koji su prošli obuku u Sloveniji, ratišta u Topuskom, Barilovićima i oslobađanje vojarni Borongaj i Maršalke u Zagrebu, krenuli su pod zapovjedništvom Roberta Šilića na pobjedonosni put, ali za većinu put bez povratka Oni su junački izginuli da bi Hrvatska mogla uskrsnuti.

U mnogobrojnim kasnijim razgovorima vrtio mi se često film ispraćaja triju skupina dragovoljaca HOS-a, koje sam kao njihov najviši pretpostavljeni prvo vodio na obuku u Sloveniju sa pokojnim časnikom HOS-a Stipanom Bulićem i kasnije prvim tajnikom Udruge bojovnika HOS-a koji je umro 1996.g., a da Udruga do danas nije priznata, niti registrirana u RH, a kasnije prilikom ispraćaja sa Velesajma i Starčevićevog doma. Razmišljao sam o tim običnim, a tako hrabrim i na žrtvu spremnim ljudima koji su prošli tešku protudiverzantsku obuku da bi pomogli svoju Domovinu. Kakav bi bio njihov odgovor na stav ljudi iz Ministarstva obrane da se Udruga bojovnika odbija registrirati /predsjednik Ante Perković/, "jer HOS nije bio legalni legitimni oblik obrane RH"

Neki od poginulih ili nestalih u borbama za Vukovar: Robert Šilić, Mladen Amstrong, Žarko Manjkas, Zdravko Bezuk, Nikola Bogojević, Željko Delić, Zdravko Špalj-Papundek, Ante Šarić, Zoran Antunović, Anđelko Sakač, Tomislav Lesić, Dragan Granić, Vid Ivanić, Rudolf Vuković, Dragan Peša, Jean Michael Nicolier, Željko Herceg, Dubravko Rusek... Svako ime pojedinačno i svih njih zajedno obuhvaća ime HOS.


Više puta sam sa njima razgovarao, sa g. Špaljem, Robertom Šilićem, sa njihovim zapovjednicima, g. Dedakovićem i Borkovićem, sa Mladenom Amstrongom, koji je ostavio svoju obitelj i djecu u srcu Zagreba, u Velikoj Gorici, gdje je vodio ogranak naše stranke sa preko 500 članova, a kasnije poput ovih spomenutih te Nikole Bogojevića, hrvatskog pravoslavca koji je napustio zagrebački asfalt, položio zajedno s njima svoj život za Domovinu.

Niti mi koji smo osnovali HOS, niti borci HOS-a, niti u ovoj današnjoj Hrvatskoj nikada nismo imali pravo glasa, pravo javnosti, čak niti iz grobova, da bi progovorili pravu istinu o uzrocima pada Vukovara, o branjenju i blokadi obrane grada, onemogućavanju slanja novih dragovoljaca HOS-a, blokadi zapovjedi mene koji sam značio vrhovni autoritet borcima HOS-a, da prebacim nekoliko stotina naših boraca u pomoć za deblokadu Vukovara sa osječko-baranjskog ratišta, da bi se odazvali zahtjevu izdanom 15.11.1991. od zapovjednika operativne grupe Vukovar-Vinkovci-županja. Taj je moj poziv i zapovijed spriječio tadašnji zapovjednik osječkog ratišta, kao što je Tomislav Merčep onemogućio 200 boraca HOS-a, koje sam pripremio, obučio i uvježbao i koji su krenuli 13.11. za proboj i deblokadu Vukovara da nikad ne stignu na to odredište već ih je ovaj zatvorio u crvenu vojarnu u Osijeku sve do pada Vukvara a kasnije ih raspustio te su mnogi otišli na Južno bojište - dalmatinsko, a kasnije i u BiH.

HOS-ovci su vratili moral braniteljima Vukovara. Mnogi su mi kazali, uključujući i pokojnog Sinišu Glavaševića "da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991". Oni su vratili nadu koja je držala Vukovar još puna dva mjeseca u potpunom obruču u natčovječanskoj borbi. Taj HOS je bio sol zemlje - sol obrane toga grada, i još bi stotine HOS-ovaca došlo da nam nisu iz Zagreba vezali ruke, jer Vukovar i istočna Slavonija bila je rezervirana za druge planove. Kada smo uvidjeli kolika je duboka izdaja u obrani RH pokušali smo sami na svoju ruku slati pomoć Vukovaru, ali tada sam bio uhićen i mjesec dana držan u zatvoru (22.11.-18.12.1991.), dok se svi dragovoljci HOS-a nisu našli u rukama srpskih četnika ili su poginuli i ubijeni na Ovčari kao ranjenici vukovarske bolnice.

Danas kada se neki ministri i bivša ravnateljica bolnice busaju u prsa svojim rodoljubljem, mogu progovoriti u ime mrtvih boraca sa kojima sam okružen u kancelariji svaki dan, jer sam izvjesio njihove smrtovnice, nakon što nam je oduzet Starčevićev dom, u mojoj radnoj sobi. Dakle u ime njih više od petstotina poginulih, koji su bili hrvatski borci ali i članovi ove stranke koje sam ja mobilizirao i poslao u obranu Hrvatske, mogu poručiti i Vesni Bosanac i mnogim drugima - sram vas bilo, što ste napustili i ranjenike i vukovarske branitelje da bi spasili sebe same, napustili ste vukovarski brod hrvatske obrane i zato ćete odgovarati pred hrvatskim narodom i pred poviješću.

Istina o Vukovaru neće se tek tako sakriti, ali neće se ni jednostavno saznati. Branitelji Vukovara, a posebno borci HOS-a zaslužuju puno više nego što im današnja aktualna vlast priznaje. Gazeći utemeljitelje HOS-a, gazi se i žrtva boraca HOS-a. Vlast može biti zloupotrijebljena, može se dati pojedinim preživjelima ovo ili ono da bi prikrili istinu, mogu dobiti i brigadirrske činove da bi krivotvorili istinu o Vukovaru, ali, dokle god postoje osnivači postojati će i garancija da će se istina o HOS-u i njegovom doprinosu u obrani Vukovara znati u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu.

Većina boraca HOS-a nije se vratila iz obrane Vukovara, ali ostali smo mi koji ćemo svjedočiti pismeno i usmeno, filmski i medijski o ljudima koji su ostali u našim uspomenama, a zaslužili su da budu i u trajnom sjećanju i uspomeni hrvatskog naroda, države i njegove povijesti.

Oni koji su probali i pokušavaju i dalje sakriti tu istinu, negirajući istinske branitelje i dragovoljce HOS-a, stvaranjem lažnih udruga HOS-a nakon što su stvorili i lažne stranke sa imenom stranke prava, moraju biti svjesni da ide vrijeme i već je tu, kada će se pitati zašto su to radili i kada će sudska odgovornost za zloupotrebu i veleizdaju biti njihova svakodnevnica.

Dobroslav Paraga, utemeljitelj HOS-a i predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.

ZAPAMTITE VUKOVAR! ZAPAMTITE ŠKABRNJU!

Bog i Hrvati!
Za dom, spremni!




- 01:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

30.09.2008., utorak

Ramazanski Bajram

Image and video hosting by TinyPic

SVIM VJERNICIMA ISLAMSKE VJEROISPOVIJEDI, HRVATIMA, BOŠNJACIMA, MUSLIMANIMA, PRIPADNICIMA DRUGIH NACIONALNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ, BOSNI I HERCEGOVINI I U OSTALIM DIJELOVIMA SVIJETA ŽELIM BLAGOSLOVLJEN I SRETAN BAJRAM U MIRU I BOŽJEM OZRAČJU – BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Bog i Hrvati, Allah i Bošnjaci!
Za dom spremni!


- 00:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.09.2008., subota

Forum HSP 1861.

Image and video hosting by TinyPic

Prije nekoliko mjeseci pokrenut je Forum HSP 1861. pa pozivam sve zainteresirane da se registriraju i uključe u pravašku raspravu. Sve što dosad niste znali o početcima pravaške ideologije, o istinskim pravašima koji su u slobodnoj Hrtvatskoj obnovili rad najstarije hrvatske stranke pročitajte na forumu HSP 1861.

Ne živite s laži koje Vam serviraju svakodnevno lažni pravaši, lažne demokršćanske stranke i slavoserbi iz titove partije! Pridružite nam se i širite istinsku pravašku ideologiju istine radi!

Forum HSP 1861.

Bog i Hrvati!
Za dom spremni!


- 01:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.08.2008., petak

Stranka hrvatskog državnog prava

Image and video hosting by TinyPic


Stranka prava utemeljena je 15. travnja 1861. godine na temelju prijedloga Zakonskog članka dr. Eugena Kvaternika, zastupnika kotara ribničkog, Saboru Trojedne kraljevine Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske o uređenju međunarodnih odnošaja naspram Krune i kraljevine Ugarske te austrijskog carstva. Na velikom Saboru 1861.g. iako najmanja, grupa pravaša okupljena oko Kvaternika iznijela je najradikalniji program u kojem se zahtjeva da Hrvatska nema izravne odnose ni s Austrijom, ni s Ugarskom, nego da na temelju svojih povijesnih i narodnih prava bude neovisna država. Zakonski članak oduševio je dr. Antu Starčevića i Petra Vrdoljaka koji su za njega glasovali i ujedno predložili dr. Eugenu Kvaterniku da pokrenu postupak za osnivanje Stranke (hrvatskog državnog) prava, sa čime se dr. Eugen Kvaternik i skupina njegovih istomišljenika složila. Utemeljiteljski skup održan je istog nadnevka i za predsjednika stranke izabran je dr. Ante Starčević. Stranka hrvatskog državnog prava ušla je u povijest kao Stranka prava.

Nakon što se Narodna stranka 1873. fuzionirala s unionistima, Pravaška stranka će 80-ih postati najznačajnija politička snaga u Hrvatskoj nakon Rakovačke bune 1871.g. (Kvaternik ubijen, a Starčević zatvoren) stranka privremeno prestala s radom. Obnova stranke od 1878. kada je pokrenuto njeno glasilo "Sloboda" u Primorju, a njeni prvaci Starčević i Folnegović ušli u Sabor. U procesu političke integracije hrvatskog naroda pravaška je ideologija odigrala značajnu ulogu, a stranka je najviše privlačila hrvatsko malograđanstvo i omladinu. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine pravaši nastoje ubrzati ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, uključujući BIH, te stvoriti Hrvatsku kao zasebno državnopravno tijelo u Habsburškoj monarhiji. U doba Khuenova režima stranka se istakla herojskom borbom u hrvatskom Saboru i izvan njega, ali nikad nije dobila većinu na izborima.



- 04:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.08.2008., petak

In memoriam vitezovima HOS-a 9. 8. 1992. - 9. 8. 2008.

Image and video hosting by TinyPic

Prošlo je 16 godina od ubojstva Blaža Kraljevića zapovjednika HOS-a u BiH i njegovih 8 časnika koje se dogodilo u Kruševu na putu iz Mostara za Ljubuški.



Pri povratku sa sastanka iz Mostara u Kruševu na punktu HVO-a na putu za Ljubuški je zapovjednik Blaž Kraljević ubijen sa svojom cijelom pratnjom. U pratnji Blaža Kraljevića bili su: Mario Medić, Šahdo Delić, Goran Čuljak, Rasim Krasniqi, Vinko Primorac, Ivan Granić, Osman Maksić i Marko Stjepanović. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo HOS-a bilo je likvidirano.






Neka im je laka hrvatska zemlja!

Za dom spremni!

Bog i Hrvati, Allah i Bošnjaci!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

- 22:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.08.2008., subota

Politička misao Eugena Kvaternika (1825.-1871.)

Image and video hosting by TinyPic

Kao i Starčević - Ilirac i razočaran uvođenjem apsolutizma 1848/49. Po njemu su Hrvati postigli svoje povijesno pravo "prvobitnom, prirodnom, pravednom i neovisnom stečevinom" za svojih seoba u 6. i 7. stoljeću, tj. silom oružja i narodnim junaštvom. Nastojao Hrvate prikazati kao pomoćnike kršćanstva još dok su bili pogani a ne kao "divlje osvajače". Kvaternik je na temelju povijesnog štiva došao do zaključka da je Hrvatska samostalna država koja s ostalim zemljama Habsburške monarhije nema ništa zajedničko osim vladara. A kako ti Habsburški vladari nikada nisu ispunjavali obveze prema hrvatskom narodu, on ima povijesno i prirodno pravo ostvariti samostalnu državu pa treba li, i protiv monarhije, i protiv Habsburgovaca. Kvaternik nije u cijelosti prihvaćao Starčevićevo mišljenje kako su svi južni Slaveni, osim Bugara, Hrvati. On govori o 2 naroda: Hrvatima i Srbima, no Srbi su u njegovoj interpretaciji kao narod neusporedivo niži od Hrvata.
Nakon pada Bachova apsolutizma Kvaternik se 1860. godine obratio Beču u nadi da bi se Austrija mogla preurediti u federativnu zajednicu "narodnosti slobodnih i međusobno nezavisnih". U knjizi "La Croatie" prvi put formulira podlogu pravaškog nauka gdje osnovnu pažnju usmjerava na prekretnice u razvoju državnosti Hrvatske.
1. Stvaranje veza između Hrvatske i Mađarske (Hrvatska nikad od strane Mađarske nije osvojena oružjem);
2. Izbor Habsburgovaca za hrvatske kraljeve (hrvatski staleži priznaju habsburškog kralja a ovaj hrvatsku ustavnost i činjenicu da Hrvate i Mađare povezuje jedino personalna unija);
3. Hrvatska pragmatička sankcija (Hrvatska je samostalno odlučila 1712. priznati nasljedno pravo ženske loze habsburgovaca).
1861.g. u svojim spisima i u Saboru pobija uniju Hrvatske sa Ugarskom kao štetnu, istaknuo načelo personalne unije i izravnih pregovora s kraljem uz uvjet priznanja hrvatske cjelokupnosti. Nakon raspuštanja Sabora vraća se protuaustrijskom stajalištu. U "političkim razmatranjima" izražava misao da će pravaštvo, kao općenarodni pokret uz pomoć europske politike postići hrvatsku državnu samostalnost. Tu se prvi put obara na Ilirizam, Jugoslavenstvo i Srbizam. Zbog antidinastičnosti knjige prognan je u emigraciju. Vraća se 1867. kad ističe hrvatsko pravo na BIH.
08.10.1871. diže bunu u Rakovici nastojeći proglasiti Hrvatsku nezavisnom državom. Ustanak nije uspio, a Kvaternik pogiba iz zasjede koju je postavio čovjek iz njegovih redova.

- 00:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.07.2008., nedjelja

Politička misao Ante Starčevića (1823.-1896.)

Image and video hosting by TinyPic

Rano je postao svjestan nužnosti obnove narodne svijesti; potrebe da se preporodom obuhvati sve Hrvate, a hrvatske zemlje sjedini. U Zagrebu vidi narodno središte. Vjerovao da će habsburgovci sjediniti Hrvatsku nakon uvođenja apsolutizma 1848-49. Razočarao se u Habsburgovce i Ilirizam - nisu izborili autonomnost Hrvatske - tada Beč postaje glavni politički neprijatelj. Negativno iskustvo apsolutizma uvjetovalo je 1861. Starčevićevo uvjerenje kako je nezavisnost pravo rješenje - to je i sržna misao hrvatskog državnog prava: hrvatski narod na svome povijesnom tlu pravno je nezavisan politički entitet.

Sa Eugenom Kvaternikom tako uvodi u politiku misao i pojam hrvatske državne nezavisnosti, no ipak ostaje legitimist - protivnik revolucije. Nezavisnost valja ostvariti pod Habsburgovcima, ali na temelju uzajamnog ispunjavanja prava i dužnosti izabranog vladara i naroda. Povijesnu i suvremenu suverenost hrvatskog naroda izvodi iz izbora habsburgovaca od strane Hrvata. U 16.st. na tome gradi misao o novom ugovoru, protivi se zastupništvu Hrvata u Carevinskom vijeću. Traži nezavisan Sabor! Teži svestranom gospodarskom i kulturnom razvitku, širokom prosvjećivanju i općoj upotrebi narodnog jezika na temelju 3 narječja. Pozivao na slogu i pomirenje svi Hrvata bez obzira na razlike. Žestoko napadao austroslavizam i jugoslavizam. Starčević je zastupao misao o hrvatskoj državi bez obzira na veličinu. Treba izbjegavati saveze s jakim susjedima jer samo slobodna i samostalna Hrvatska može zajamčiti svoj razvoj. Zastupa konzervativno shvaćanje o obitelji kao osnovi države.

Sintagma "Bog i Hrvati" znači da je narod suveren tj. da nema više posrednika (plemstva, cara..) između Boga i naroda te nema religijsku konotaciju. Smatra da narod prethodi državi i on je mora stvoriti. Tako i Hrvati i to je sadržano u pravaškoj ideologiji. Hrvati=pravaši, a ostali su bili slavoserbi, izdajice ili su u zabludi.

Cilj Starčevićeve ideologije - dovršiti konstituiranje i integraciju modernog naroda u modernoj državi, a hrvatski je narod na to imao povijesno i prirodno pravo. Hrvati su u Starčevićevom nauku mogli crpiti samopouzdanje i načelan program slobode i nezavisnosti razvijanja narodne svijesti i čekanja povoljne prilike. To su ponijeli i njegovi sljedbenici pravaši, a on se povukao u ogorčenu i siromašnu samoću jer je dualizam značio kraj njegovih koncepcija i djelovanja.



- 03:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Pravaška ideologija

Image and video hosting by TinyPic

Ideja povijesti
Povijest pravaši vide kao put naroda - osobe prema samostalnoj državi i taj put treba biti pravolinijski što u Hrvatskoj nije bio jer su ga uvijek skretali tuđinci i njihovi pomagači među Hrvatima. Najdublji smisao hrvatske povijest leži u duhu hrvatskog naroda jer duh hrvatskog naroda je gospodski duh koji teži k svojoj državi.

Ideja naroda / nacije
Duhovna kategorija. Duh hrvatskog naroda razvio se tijekom njegove povijesti kroz njegove ustanove, institucije, državotvorne pokušaje, jezik, običaje, kulturu... A taj je duh u Hrvata gospodski i teži k svojoj državi. Bez samostalnosti i neovisnosti narod ne može biti narodom -osobom, nego samo pukom, množinom. Pripadnost nekom narodu određuje se po osobnoj svijesti o pripadnosti tom narodu.
Nacija je zajednica povezana sviješću, jezikom i kulturom

Ideja hrvatskog političkog naroda
Pravaši zastupaju tezu o Hrvatima kao političkom narodu. U Hrvatskoj postoji samo politički Narod Hrvata, oni su nositelji nasljednog, nedjeljivog hrvatskog državnog prava. Iako je pojam političkog naroda obuhvaćao samo feudalce kao nositelje hrvatske državnosti, Kvaternik i Starčević su tu vidjeli cijeli hrvatski narod. Hrvatski Sabor je priznao postojanje srpskog naroda, ali ne i srpskog političkog naroda.
Hrvatima je Hrvatsko - ugarskom nagodbom priznato da su politički narod.

Ideja narodnog / političkog suvereniteta
Tezu "Bog i Hrvati" Starčević izvodi iz narodnog suvereniteta (Rousseau) i njome želi reći da ne treba biti posrednika (plemstva,cara...) između Boga i naroda, tj. da Hrvati nemaju drugog autoriteta nego Boga. Suverenitet po Starčeviću proizlazi iz narodne volje te je hrvatski narod nositelj suvereniteta. Pravaši ideju narodnog suvereniteta spajaju sa hrvatskim državnim pravom. Za hrvatsku državu traže pun suverenitet i neovisnost prema Austriji i Ugarskoj.
Izraz suvereniteta naroda treba biti načelo sveopćeg glasanja. Polazeći od Rousseauove teorije o nedjejeljivosti suverena pravaši su smatrali da hrvatski politički narod i kralj zajedno čine suverena te da moraju imati jedinstvenu opću volju a da ukoliko se vlada ili vladar svojim djelovanjem izdvoje iz opće volje suverena - društveni ugovor prestaje postojati.

Ideja hrvatskog državnog prava i hrvatske države
Bit pravaške ideologije temeljila se na tumačenju povijesnog prava prema kojem je Hrvatska potpuno samostalna država, koja je, unatoč dugim stoljećima vlasti ugarskih i habsburgovških vladara, izdvajanju vojne krajne, mletačkom i turskom osvajanju i dijeljenju hrvatske države i narodnosnog područja, zadržala svoj državni kontinuitet (izražen u posebnim političkim i upravnim ustanovama i ukorijenjen u svijesti tzv. političkog naroda , nositelja hrvatskog suvereniteta) i koja stoga s Austrijom i Ugarskom nema ništa zajedničko

Vanjskopolitički nazori
Starčević kao glavne saveznike vidi Francusku i Rusiju. Rusiju jer je načelno protiv Habsburške monarhije, dok u Francuskoj vidi snagu koja promiče samoodređenja naroda. Uspon Njemačke nakon ujedinjenja smatra opasnim za Hrvate i hrvatski narod - uspon mogu obuzdati Francuzi i Rusi. Od dva zla - Austrije i Ugarske; Mađare je smatrao manjim zlom za Hrvatsku. No, i od Rusije prijeti opasnost jer se ona želi proširiti do Dunava i Jadrana, a to bi bila propast Europe. Zato Hrvatska treba sklopiti politički savez sa svim narodima na istoku Europe, jer će se samo tako moći spasiti (mali narodi moraju se ujediniti).

Hrvatska i istočno pitanje
Kvaternik: na početku 1868.g. objavio politički spis "Istočno pitanje i Hrvati". Cilj: ustvrditi da su Hrvati bili prvi koji su u davnoj prošlosti postavili na dnevni red "Istočno pitanje" kao najstariji narod među Slavenima i da stoga imaju pravo zahtijevati da se ono riješi isključivo u njihovu interesu. Spis je djelom reakcija na djelatnost službene politike kneževine Srbije (kneza Mihajla) u pravcu priključenja BIH Srbiji, kao i djelomično napad na Rusiju koja slavenstvom, tj. Ilirojugoslavenstvom kao Srpstvom prijeti opstanku Hrvata.
Starčević: u svojem "Istočnom pitanju" ističe da Srbija nema uvjeta dobiti BIH, te da je stanje naroda teže nego u BIH, da su pravoslavci gori od katolika i da im je buna i laž u krvi. Muslimanske begove prikazuje kao hrvatske najstarije i najčistije plemstvo u Europi, koje u moralnom pogledu nadmašuje kršćane.

- 03:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.05.2008., subota

mala škola pravaštva

Image and video hosting by TinyPic

nacionalna ideologija hrvatskog državnog prava isključuje rasnu, diskriminacijsku, segregacijsku i genocidnu politiku ili politiku “etničkog čišćenja”. starčević po prvi puta u hrvatskoj uvodi pojam jednakosti po rodjenju u ideolosko-politicki prostor hrvatskoga naroda, svatko tko je hrvat jednak je drugome hrvatu u hrvatskoj. hrvat moze biti katolik, pravoslavac, musliman, protestant. starčević je bio desni liberal.

pod parolom “hrvatska hrvatom” obnovio je temelje hrvatskoj državi, moderne, demokratske i multikulturalne države, i udario je temelje za pretpostavku o njezinoj nezavisnosti i osobnoj sreći svakog pojedinca koji hrvatsku tretira svojom domovinom. parola “hrvatska hrvatom” nema ništa zajedničko sa bilo kakvim šovinizmom.

kvaternik se bavio ekonomskim aspektom pravaskoga ucenja; hrvatska kao zasebna drzava nije moguca bez bogatog naroda; kapitalizam treba omoguciti hrvatima da se obogate, jer jedini nacin da hrvatska bude neovisna je kroz financijsku neovisnost; kvaternik se zalaze za male i srednje kapitaliste; protivi se velikom gomilanju kapitale kod malog broja pojedinica.

sintagma "bog i hrvati" znači da je narod suveren tj. da nema više posrednika (plemstva, cara, kralja..) između boga i naroda te nema religijsku konotaciju. smatra da narod prethodi državi i on je mora stvoriti. stari ju je izveo iz narodnog suvereniteta (čitaj rousseaua).


- 02:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.04.2008., ponedjeljak

Post dobrodošlice

Na ovom blogu biti će riječi o Hrvatskoj stranci prava od njezina utemeljanja, preko zabrani do današnjice. Stranka prava ima dugu povijest te će zasigurno biti zanimljivo pročitati sve o utemeljiteljima stranke prava, samoj stranci te pravašima od prije i danas. Isto tako bit će riječi i o Hrvatskim obrambenim snagama i mojoj velikoj ljubavi Dinamu i Bad Blue Boysima. Komentirat ću društveno-politička zbivanja.

Bog i Hrvati!

Za dom spremni!


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
- 02:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #